Kisni dan
Published on 16:27, 12/10,2011
Vikend je,ustajem oko 9 sati.U dvoristu zgrade u kojoj zivim ne cuje se zvuk motora,nema jutranjeg pistanja alarma,otvaranja garaza,problem parkinga.,Razmisljam sta da radim,koje obaveze da zavrsim.Bogami moram platiti,racune,poci do pijace.No necu nesto puno da kupujem danas ostacu s cerkom da ona nesto uci.
Pijem kafu i govorim joj da uzme knjigu.Jos malo ce kraj polugodista sine,govorim joj a ona, onako kao da me i ne cuje odgovara:,,Samo da zavrsim fim",E mislim se e bogami ce to potrajat.No,sto da se radi sad je u tim godinama kad moramo mjerit svaku rijec koju joj uputimo,tek joj je 15.Pomislim samo na svoje odrastanje,na svoje roditelje ,na vikende provedene sa njima,Pa ovakav razgovor nijesmo vodili,ma mozda i jesmo ali sigurni ne na ovaj nacin.
I dok kis pada ja ponovo je opominjem ajde uzmi knjigu.Njen odgovor je,ne brini se ti za moju knjigu,a sto se ti nerviras,ucit cu ja.Onda reagujem kako znam da ne treba,reagujem onako kako u stavri ne zelim.Govorim,ispisat cu te iz gimnazije,Bolje da ides na neki zanat,recimo frizerka.Pa kada to zavrsis mozes fino da radis,a ona u tim ludim kako je Copis govorio magarecim godinama,pocinje da objasnjava svoju teoriju,Pa ovi koji su zavrsili fakultete,i ne zive bas nesto ,eto tetka je zavrsila fakultet pa nema ni posao,a ja cu se snaci,ne brini ti za mene.Mene svi vole,i cijene ja imam puno drustva.Boze mislim se odakle joj ovakav stav,misljenje.Moje rijeci kao da lebdje negdje iznad njene glave,negdje daleko ka nebu,a nikako do nje.
Taman kad sam htjela ponovo da joj kako ona kaze, drzim lekcije,zazvonio je telefon,podigoh se i vidjeh napolju pada kisa.Uf,kako se osjecam bez veze ,bas kao ovaj kisan dan.
