Droga ne bira godine
Kuda to idemo
Jedna uzasna vijest cula se na dnevniku pri par dana.U podgorickoj bolnici doveden je djecak od 10 godina koji je nadrogiran tako da je zavrsio na odeljenju intezovne njege.Pa upitali bi se pa ljudi moji da li je to moguce.Kako je desetogodisnjak tog dana iz skole zavrsio u bolnici.Svima je nejasno,neshvatljivo,roditelji u cudu.Pa bio je u skoli,a da tragedija bude veca djecak objasnio da je to dobio od drugarice iz odeljenja,a javnost zapanjena.Kako?Kako je moguce da se to desava kod nas.
Pa fino drago moji.Normalno da nije kriv desetogodisnjak,Krivi smo svi neko vise neko manje ali krivica je svih nas.Zasto nikad ne progovorimo,zasto roditelji cija su djeca narkomani to skrivaju od prijatelja,rodbine,komsija.Zasto se za sva radna mjesta ne uvede obavezan narko test,pogotovu u svim obrazovnim institucijama,bolnicama,drzavnim institucijama i sl.Mnogo je vazno da je svugdje napisano zabranjeno puesenje,a sta je sa drogom.
Gdje su silni bilbordi koji reklamiraju razne proizvode,a politicke parije zakupljuju bilborde smisljaju slogane za svoje partije daju ogroman novac.A sta ej sa borbom cijelog drustva protiv droge.To nije borba pojediinca,to nije borba jedne institucije,to treba biti borba svoh nas.To savo od nas mora naci nacin kako da spijeci da droge ima na ulici,skoli,kaficu.Jednostavno treba voditi kampanju navodeci imena ljudi kojitu drogu prodaju,a ne inicijale.Treba istaknuti njihove fotografije da ljudi vide,svakom na radnom mjestu uraditi test na droge i vjerovatno tek tada bi se stvarno i doslo do podataka dokle je to otislo.Treba dobro razmisliti,jer prica ovog djecake opominje nas sve,kuda to idemo i cemu se nadamo?
&n